Pitao sam
kamo treba poći
ni slutio nisam da je život blizu
u svakom koraku
u prvoj ulici
gdje si stala
kud si prolazila
gdje pas čuvar reži na uzici
uvijek sam govorio što si htjela čuti
i čudio se zašto život plane
kao tvoj pogled kada želiš proći
u tajnu poznanstva
u kojoj jutro s radošću osvane
zaboravih razlog
možda sam to htio
nije lako živjeti po redu
stranputica uvijek novost rodi
glupe svađe
prijekorni pogledi
tek su težnja čistoj slobodi
sve što kažem zvuči mi poznato
i misao na tebe u sjetu me baci
svaki je pokret kopiranje nekog
nepovratna priča
izgubljeno doba
uz nebrigu kažeš
nije dobro
opet će u modu iznošena roba
sve ti vjerujem
valjda zato gubim
gaziš me u živac nesvjesno i ludo
kao da živim varajući misli
evo baš danas desit će se čudo
voljet il mrziti razlika je mala
još si samo ti prevaga u svemu
ne otvaram gard
udarca se bojim
samo usput otvaram tu temu
u mašti mojoj s tobom je u redu
samo život
druge konce vuče
tebe to ne brine
dok strepim lomeć' misli
kako preživjeti što je bilo jučer.
