|
BEZNADNOST Tko vuče hladne niti ljigavo plazeći kroz naše snove manirom artista ordiniraju snifere jeftinim opijumima ispiru im mozak koliko je serpentina do krajnosti studi duboko u žilama ne čuju moćnici urlik svijesti sišući vime medij uma potmulo ječi u daljini u vječnost žure ratnici ženu u crnini vode iz magle izviru stare osvete zemlja ljubi sinove svoje koliko još treba do slobode.
|
