|
ROĐENA BAŠ ZA MOJ STIH Stojim pred tobom u vrtu zaborava pun zanosa promatram te tih rodilju mojih zavrzlama grješnicu rođenu baš za moj stih nebo pjenuša u tvojim očima na licu tvom u bistroj čistoći plamen tvoje šutnje u meni sagori kao sunce baš u susret noći voljena ženo samo tebe ćutim kao plavet mirnu o tebi sanjam san kao bogatstvo mašte mirisom se širiš kroz skrovita mjesta u moj naručaj reci mi nježno na uho mi reci za mirnu luku tvojih dodira pričaj mi o svemu kroz snove mi prođi ostavi mi klicu svoga nemira u zjenama mojim još svijetliš i traješ u zdencu mog života tvoja slika ljeska otrovan tobom bez sna bludim u tamu neumorno gradim kule od pijeska.
|
