|
JAHAČI NOĆI Put je tvoja mrka boja odsjaj slatki u brončanoj noći šapat srca u galop mi bacaš dubinom sata vrijeme muklo odzvanja lebdiš mrakom vižljasta ko ciganske oči tažim radost u dubini tebe galop bukom prolomi kroz klanac mjesec zlatni mlazove prolije na brončane sapi dok mi se veseliš toplim mekim poljem razigra se vranac sklapaš oči da ne vidiš tamu i dubinu daleku osutoga neba dok jašemo žedni mladu mjesečinu u nagonu slijepom oboje smo svjesni zanos nas ljulja u jutro od srebra to dan uzima od noći što osta ko trgovac stari zadnje ćari kupi ostavlja nam samo plave uspomene velom neba pokriva nam oči i svjetlom ko' sabljom po licu nas lupi.
|
