|
ULIČNA SVJETILJKA Svake večeri u isto vrijeme pali se žižak i u noći sja rumeni mamac za stotinu želja što k njoj slijeću iz gluhe daljine što mrklinom zja treperava svijeća sanja na zidu u praznoj noći svijetli svoj san to sunce malo ko ptica feniks kad pokriva gnijezdo u tamnoj noći oponaša dan bistrinom svijetlom razotkriva tajne šetača samca i ljubavni par ta starica svijeća s kamenog zida još dugo dugo na njih niz ulicu baca svoj sjaj svijetli niz skaline sve tanje i tanje ne može joj sjaj do kraja zida doć umire polako na kraju priče ta starica nijema ugaslog oka ispraća noć.
|
