|
RIJEČI KUŠNJE
Posjedajmo naše riječi
tu gdje tijela nisu važna
na strništa i raskrižja
sami iskon nek' nas vodi
jer nam treba misao snažna
nema sile iznad uma
nesnosne su klete slutnje
vuku konce igle razne
mreže tkaju pripredaju
mater zove na riječ kušnje
ne vucite lance gnjeva
jer prašinu odveć dižu
razdragane slijepe horde
na stranpute uvijek vode
na posljetku u škrip gmižu
ledenjak se sporo topi
u potoke kapljam kaplje
kud prokrči žubor živi
tud pronikne razno sjeme
i milinja djeci šaplje
upitajmo što je sreća
u kome je sudu naći
domovina gdje je njena
kud li hoda vidi li se
hoće li i kod nas zaći.
|
