|
DOK KIŠE PERU TRAGOVE
Gubi se slika noći
kao dim te osjećam rano
tvoju magiju
a nad nama još je usud anatema
vedro nebo tugom obojano
do misli još dopire lelek
zublja strasti svojim putem silazi
hvalim te o bože
što cik radosti naše
u duhovnoj je snazi
dok čekam zoru
čistoća bola nek' nam dušu hrani
jer ta bol što kroz trnje stiže
proviđena zbiljom
u Bogu
čovjeku
sve je bliže
bliže.
|
