|
OTVORENO PITANJE
Koliko je htijenja u danima ovim
koliko je čekanja iz sata u sat
koliko je još plamena
u vatri što gori
na vjetru strepnje
o da mi je znat
skršio bih prste okrećuć' ih nebu
istjerao bih iz vida mrsku rospiju
krikom u tišinu led bih otopio
upregao bih svu ljubav svijeta
u posljednju kočiju
ne bih ni trepnuo
jer straha više nemam
od pustih nedaća maglovit je vid
ptice crne u sunce sjedaju
kuju svoje snove
dok pogledi padaju pred zid
ohola je zbilja otrov mrežu splela
smrtonosnim udarcima gromovi oblake sedlaju
modrina oblači siva odjela
galijoti s pjesmom oluje veslaju
bistrina vidna i varljiv sud
željom pustom određuju na put
mi zaranjamo sretni
vežući u guste čvorove svoju ćud
uha su nam zaglušena
pjesmom nevinosti lažne
oči su nam zaslijepljene
svjetlošću tuđih svijeća.
|
