|
MORBIDON
Dodirima hranimo svetkovine ove
jedni u drugima potražimo spas
prijatelj nam treba
rijeka krvava još kroza nas teče
u jablan do neba
u lišće
u šušanj
ostanimo skupa ne zbog nas
zakukljani džunglom svojih sitnih želja
ne sišemo mlijeko plemenita roda
mi sišemo zadnje kapi kipnje
rujemo i trzamo u gnjili života
poput gmaza
blijesak svoje hitnje
pijanice sretne ne misle na sutra
otrovom hrane zmije svoje duše
uranjaju slijepi u mrkle dubine
piju kao spužve
a usta im izgore od suše
pokorni smo svojim nakanama
(izludi kravu pa je onda ubij)
tu se ne bira put do slatke slave
golub i maslina samo su paravan
sindroma
usijane glave.
|
