|
ZATVOREN U BOCI
Uz prozirne hridi hladim vrelo tijelo
neumorno puzim uz taj glatki hram
grčeviti stremim
pružam ruke k čepu
želim uvor topao
i lakim pijanstvom pobijeđeni sram
sva moja žestina zbijena u bocu
davi me i izjeda svaki novi dan
sva saznanja
skupljena kroz prozirne stjenke
ispod čepa šute i sanjaju san
zar jedino pokvaren mogu čep izbiti
il' uz pomoć pohlepnih alata
iz prozirnog pakla moram ja izići
makar niz oštrice razbijena stakla.
|
