|
ŽIVOT IZ SJENE
Hoda čovjek gradom
za njim odjek kradom
i nitko ne vidi vihor što ga vije
nit face željne
što su sve od zjene
u snazi žudnje prisutnost se krije
šaptom varke
kroz stisnute godine
život dira sjene
zavodljivost tmine diše poput gajde
nemoć vida tlapnje nam otkriju
smisao drugu
ono zrno zbilje
kao kad glazba do mog uha stane
tom čarolijom umiven
sedef ja sam
kao život u sablasti
neotkriven.
|
