|
ELEGIJA
Kroz moje ruke pada svjetlost
na daleku luku moga djetinjstva
igra sjena
do mog doma sto stanica
i još pušu isti vjetri
širom polja istrošena
lomim noge
tragom žita pokošena
o zjenice
golo nebo
nikom ništa ne dugujem
samo krišom bistro moje
za mladosti ja tugujem.
|
