|
KROZ PROZIRNE MODRINE
Kao val što satire kamenje u žal
vodi me život
u dubine modre
proničem u misterij ja čovjek nag
na udicu hvatajuć' života ugode
rže snaga u meni
hropće zemlja posna
jutro rosom umiva mi ćud
miriše ozonom grmljavina prošla
sunce voćnjake nagoni na blud
ja sam tu vjetar i pčelinji zuj
ljubim miris cvijeća
raznosim mu prah
u snovidne bajke taj božanski usud
u vrelini svojoj bivam tih i blag
još mirišu cvjetni serumi po sreći
kroz prozirne modrine nazire se put
ja ću tamo na oblake sjesti
padat ću s kišom
niz potok ću teći
list žut.
|
