|
UBRAO SAM SRCE TREŠNJINA CVIJETA Vlaga se cijedi niz stakla trulo zaudaraju bridovi ona ima dva sunca mlijekom miriše soba bijele se zidovi ona je mjesečina u postelji naslada u čaški cvijeta crno vino po bjelini dodirom rasprska balon tišine u izvor ljepote ritual nas vodi zapliće u granje krošnje njene proljeće harfa mirisima svira sjene na zidu dršću zagrljene krikne gromom metež u venama oči su nam krvavi pogledi magle pepeljaste trudni oblaci iz njih kiša pada po sobi rominja ona u jutro širi ruke zavjese se ruše vodne se sokovi noći pokreti ljepljivi od pota svijeće su rastopljene pušta nek' nas svjetlost dana umije snagom života a vani trešnja procvjetala krv toči u rojeve ona ima gladne oči guta sunce ubrao sam srce trešnjina cvijeta prošle noći.
|
