|
ZAUSTAV SE I ISPRUŽI RUKE Jata ždralova pozdravljaju tvoju ljepotu ti im osmijehom mašeš proljeće se rađa u raskoši mira potrči u susret marami bijeloj što su je visibabe prostrle u salvu tvojih dodira rijeka vijuga u zagrljaj sjena momak zavodljivu pjesmu pjeva zagrni svoju haljinu bijelu nek' kapi poprskaju mladost kao riba ostat ćeš nijema sanjat ćeš školjke što rađaju bisere i nižu ih u radost tvoji pokreti vijenci mirisnih cvjetova u meni oblake glume zaboravio sam donijeti jučerašnji dan i miris borove šume zato vjetar oblake naganja razbacuje maslačkove pahuljice želje bježe niz mlinske žglibove u hladne bistre bujice tu nebo otvara nov san ona odlazi putom okovana pogledima čekaju je postaje i bijesne svoje moći kiti se zlatom i srebrom dragulji blistaju njene oči kamo dijete opijeno mašem joj perom od labuda za lake korake kroz oblake u magli tišine lovac razbi led i iznjedri mrtvu pticu ona se tako slatko smije slomljeno krilo pade na most rijeka teče crna kao oči koje stidljivo krije zaustavi se i ispruži ruke gledaj u otvor koji veže povijest vidjet ćeš sve želje u ogledalu dana vješaj ih o modro nebo
|
