|
ZRILO LITO Ubrao sam za tebe naramak divljine Oteo ga iz kamene školjke Prostro na krevet beskrajne modrine I sakrio pod jastuk pelimove gorke Nadimaju grudi orkestri cvrčaka Masline su obisile vime Samo tlapnja kuca u srca od stakla I ljulja na vagi Grižnje teško brime A mi sritna dica u suharju iskre Prijetnja strašna Vatrogroma žar K'o ljeto što teče i u pigment se toči Do jesenjih kiša Kad od strasti raspukne ko nar Tu želje pale strašne tajne rane Mi postajemo bliski Jesmo li to htjeli U snovide dok padamo Pokorno se štuje Gazimo sjene našeg gluhog svijeta Dok nas ljubav i hoće i čuje Spusti svoje kose niz zidine straha Jer još sunca ima moj zlaćani brode Ljubimo sretni do zadnjega daha Navikama eto kroz olujne vode.
|
