| Autor Administrator | |||
|
TRAGOVI Za sebe bih te htio i njušim te hrabro instinkt je u meni strašna životinja ne razmišljam jeli opće važna u svemu ovome ta tvoja golotinja ne mirim se lako moraš biti moja na jastuk od snova usne će nam pasti omamni parfem tvog mirisnog traga u pohlepi svojoj morat ćeš odati moram te privoljeti budi samo moja oživjet ću maštu baš istoga trena poteći će sreća iz skrovišta tajnih u bogat kalendar naših uspomena napusti svoju školjku prikloni se k meni budi tajna potaka baš u mojoj vatri u nutrini mojoj već gori i plamsa ognjem zanosa moje tijelo satri vrijeme je vjetar što nadima jedra niz od pustih godina hladnokrvan bič šiba nam tijela bjesni satom udara na vapaje naše uzvraća poklič vjera i nevjera samo strah nam nude dok u svakom biću čuči skriven vrag na zgarištu života svatko isto prolazi jedino u genima ostat će nam trag nemoj poslije žaliti nemoj druge kleti kad daleko na pučinu lađe otplove snjegovi će pokriti na putu sreće tragove otkrit će ih proljeće za cvjetove nove.
|
