|
U SVJETLU UKAZANJA Vidim te u svjetlu ukazanja zjenama pospanim u hladu jutra cjelovom u oko upijam tvoje trnje svjetlosti dok buktinje gore nestvarno visoko u oknima si gledanja obično sunce počivaš gore bezdanom bez puta al' skupa smo u predvorju neba iako je svaki tvoj micaj moja kob i reska slutnja užarenu mi daješ krunu plašt od vrelog plamena kroz dubinu duha puštam te unutra nalaziš me uzimaš me zadnjim obrisima jutra istinskog ti blijeska čime me to od izvora tjeraš niz potok nemira vjernik sam pred tobom gađaj istinama vrelim iz svemira teška je šutnja tvoji traci suze su u očima.
|
